Glas u svakodnevnom životu

——————————————————————————————————————-

Kad razmišljamo o glasu, što prvo pomislimo?

Je li to “ono” što s radio stanice govori vijesti i vremensku prognozu?
Ili “ono” u telefonskoj slušalici što nas bodri da ostajemo na liniji i upućuje nas na interne brojeve?
Vezujemo li glas samo za vokale popularnih bendova ili klapa?

Da li ikad razmišljamo o glasu kao takvom?

Da li i Vi odjednom postajete nervozni kad netko ne pročisti grlo već promuklim, isprekidanim i zakašljalim glasom nastavlja priču?

Što je zapravo glas?

  • Glas je najmanja raspoznatljiva govorna jedinica kojom razlikujemo značenje riječi.
  • Glas je najmanji odsječak govora koji se može ponavljati i zamjenjivati.
  • Osnovna je podjela glasova: prema načinu tvorbe, prema mjestu tvorbe i prema zvučnosti.
  • Od glasova nastaju riječi.

Eto.To je definicija glasa.

No, što je zapravo glas u našem svakodnevnom životu?
Jesmo li ga ikad analizirali, svjesno prihvatili i odlučili poslušati ga?

Sjetimo se neke BBC-jeve dokumentarne emisije. I sjetimo se komentara koji uz njih ide. I još bolje – sjetimo se komentatora.  Njegova glasa. Bio to Miljenko Kokot, Željko Tomac ili netko treći – jedno je sigurno. Svojim glasom definitivno upotpunjuju doživljaj. Razmišljala sam: zašto nije cijela emisija pod titlovima? Zašto su se odlučili upravo za ovakvu kombinaciju?
Pa upravo iz razloga što je sadržaj emisije podjednako poučan i važan da nam glas pomaže osjetiti sadržaj životnim, pravim. Koliko god njihove emisije bile snimane vrhunskom tehnikom, njihove fotografije besprijekorne, teme koje obrađuju uvijek zanimljive i dobro obrađene – završni štih prepustili su upravo glasu.
Glasu kojem vjerujemo i koji nas vodi kroz nove sadržaje i zanimljivosti.

Knjige u produkciji Biblioteke Medus većinom su lektirna štiva. Za mlađe učenike čitanje je zasigurno potreba, izazov i najljepši način učenja čitanja. Za neke starije učenike lektira je prestala biti način stjecanja opće kulture, prepuštanja mašti i užitak sam po sebi.

No, kad su jednom svladali čitanje – na glas sricajući slogove – bilo bi im zgodno (a i potrebno) ponuditi integralne verzije teksta interpretativno pročitane, pravilno naglašene i diskretno prošarane efektima koji boje atmosferu književnog djela.

Zašto im to ponuditi?

Iz jednostavnog razloga:  da shvate ljepotu vlastitog jezika i da nauče svjesno slušati.

Tatjana Kadoić Grmuša

književna producentica

Play