Higijena glasa

Profesori, učitelji i odgajatelji, uz pjevače, glumce, spikere, predavače, svećenike, sportske trenere, turističke vodiče i voditelje, spadaju u čak trećinu radno aktivne populacije modernog društva kojoj je glas primarno sredstvo rada.

Poznato je da su nastavnici gotovo najčešći pacijenti s poremećajima glasa. Prvi simptomi problema s glasom su nadraženost grla i potreba za kašljanjem, osjećaj boli u grlu, promuklost, umor glasa ili njegov potpuni gubitak.

Kao kategorija, profesori, učitelji i odgajatelji spadaju u profesionalne govornike, kojima poremećaj glasa može ograničavati primjereno obavljanje posla.

Zašto uopće dolazi do poremećaja glasa?

Uobičajena je podjela poremećaja glasa na:

• organski: alergije i infekcije gornjih dišnih putova, čvorići na glasnicama, polipi, itd.
• funkcionalni: pogrešna upotreba glasa (najčešće zbog brzog i plitkog udaha i brze potrošnje zraka u   govoru),
• i kao zasebna kategorija navodi se vokalni zamor;

Objektivni znakovi vokalnog zamora su: promjena visine, glasnoće i boje glasa, promuklost, također i prebrzo trošenje zraka pri govoru.

Subjektivni simptomi su: umor i suhoća grla i ždrijela, bol laringalnog mišićja, osjećaj otečenosti grla, potreba za iskašljavanjem i sl. Promuklost kao čest simptom vokalnog zamora pojavljuje se u različitim stupnjevima i fluktuira, a osjetno se pogoršava i kulminira pri kraju dana.

Uzroci pojačanog naprezanja te stoga neadekvatne uporabe glasa su česta nadvikivanja s djecom, nedostatna akustika učionica, sjedenje u lošem položaju, naginjanje vrata radi držanja telefonske slušalice, pa čak i emocionalni stres, te nedovoljna educiranost o higijeni i pravilnoj uporabi glasa.

A uzroci slabosti, odnosno umora u glasu nastaju pogrešnom uporabom abdominalne i vratne muskulature te zbog predugog govorenja.

Ljepota i jedinstvenost ljudskog glasa cijeni se već stoljećima, no medicinski znanstvenici su počeli ozbiljno shvaćati rad i brigu o glasu tek kasnih 1970-ih i ranih 1980-ih godina. Danas se izučavanjem glasa bave znanstvene discipline: logopedija, fonijatrija, fonetika, akustika, psihologija, psihijatrija, vokalna pedagogija i dr. U razvijenijim zemljama sve se više razvija nova interdisciplinarna znanost o glasu – vokologija. Pored istraživanja glasa cilj je vokologije prevencija, dijagnostika i terapija poremećaja glasa.

Higijena glasa započinje uočavanjem faktora koji utječu na njegovu produkciju.

Preporuka je da se ukloni (smanji) sve što negativno utječe na glasnice:

• odmarajte glas (provedite sat-dva ne pričajući),
• izbjegavajte govorenje u buci,
• izbjegavajte zagušljive prostorije,
• izbjegavajte suviše hladna i vruća pića,
• češće dišite kroz nos,
• ako ste promukli – ne šapćite i ne zviždite,
• ukinite (smanjite) pušenje i alkohol,
• izbjegavajte mliječne proizvode prije spavanja,
• radite vokalne vježbe,
• uhvatite uredan ritam spavanja,
• rano i laganije večerajte

Ako niste sigurni da Vam je glas «samo» umoran, da ste ga «samo» zlorabili, kontaktirajte logopeda.

Vokalna higijena temelj je obrazovanja opernih pjevača i glumaca. Ostali profesionalni govornici prepušteni su sami sebi. Govorenje nekad može biti i zahtjevnije od pjevanja. Upravo vokalnom higijenom doći ćemo do kvalitetnijeg glasa i zaštititi ga od oštećenja i bolesti.

Tatjana Kadoić Grmuša, književna producentica

(izvor: dr. A. Frka i doc.dr.sc. M. Hađever)

Najave:

1. Za par dana – BIBLIOTEKA MEDUS – BLAGDANSKA PONUDA

2. (Tema idućeg članka: OSNOVNE OSOBINE GLASA)